U našim crkvenim krugovima počelo je biti moderno pozivati psihoterapeute,da nas pouče o dušobrižništvu,o ljudskim osobnostima,itd.Iako kažu za sebe da su nanovorođeni,psihoterapeuti nam nude tehnike svijeta,tehnike Sigmunda Freuda,koji je bio bezbožnik.Jeli nam uopće to potrebno kao kršćanima koji imamo Svetog Duha i Božju Riječ?
Bila sam suočena sa mnogim ljudima -kršćanima,koji su gutali naučavanje iz psihologije pod krinkom kršćanstva.Počela sam malo o tome istraživati,i ujedno naišla na članak jednog brata koji sam prevala.Neka bi nam Gospod Isus otvorio oči za Njegovu istinu!
Psihologija nasuprot kršćanstvu R.Jennings
Čovjek u zatvoru radi ubojstva,psiholog se pozove da ga posjeti!
Drugi je u bolnici radi pokušaja samoubojstva,psiholog se pozove da ga posjeti!
Par koji se razvodi,psiholog se pozove!
Moj cilj?Psihologija je prisutna svugdje.Ali dali je ispravna?Psihologija je destruktivna za čovjeka.I Bog ju ne odobrava,dati ću vam razloge.
Prvo,psihologija je nauka čovjeka koja se bavi dušom(psiha).riječ PSIHO potječe iz grčke mitologije,gdje se gr.bog duše zove PSIHO.
Psihologija ulazi na teritorij koji pripada samo Bogu.Ona je suprotna doktrini Božjoj.Psihologija koja nudi tablete za duhovnu potrebu,to je uvreda za Boga.
Trebalo bi nam biti poznato da su utemeljitelji psihologije SIGMUND FREUD(1856-1939),KARL ROGERS,I KARL JUNG.
Sigmund Freud bio je protivnik kršćanstva,upotrebljavao je kokain,bio je opsjednut seksom,i imao je drugih ozbiljnih problema,koje su čak i njegovi sljedbenici priznali.
Carl Rogers bio je vođa humane psihologije koji je prakticirao okultno.
Znači,ako je korijen loš,kakav plod možemo očekivati?
Psihologija inerpretira grijeh kao mentalnu bolest.Znači,koncept osobnog grijeha ne postoji.Psiholozi pričaju o povredama od roditelja,okoline itd.Ali prema Bibliji,ključni problem ljudske rase je grijeh.Čovjek je pred Bogom zao.Čovjek je kriv pred Bogom je grešnik.Ispunjen je požudom,tvrdoglavošću,sobom,zavidan je,ogorčen.Gospodin Isus je rekao da nekršćanin je dijete đavla i radi ono što i njegov otac.Čovjek nije mentalno bolestan,on je mentalno grešan!Čovjek provede svoj život gajeći pogrešne misli o Bogu,o sebi,o životu,i onda nije neobično da je u depresiji.Da,čovjekov najveći problem je grijeh!
To je bio slučaj sa kraljom Šaulom u Bibliji.U trenutku je bio dobro,ali u sljedećem,poludio bi.Ali što psihologija ima sa ovim?Oni to zovu šizofrenija.To zvuči profesionalno.Ali problem kralja Šaula bio je grijeh.
Evo što jedan psiholog kaže:"Priča o kralju Šaulu i Nabukodonozoru,pokazuje nam oblike mentalnih bolesti,koje možemo nazvati osudom Božjom.Vidio sam to na mom rođaku koji je odbio pokajati se za srđbu,mržnju,osvetu."
Korijen je grijeh!Ali čovjek je ponosan,i umjesto da prizna grijeh,on to stavlja pod naziv "mentalna bolest".
Korijen gorčine dobro raste u tome tlu,zalijevano sa pažnjom drugih i humanim sažaljenjem.
Martyn Lloyd-Jones u njegovoj knjizi "Kršćanski vojnik"daje nam dobar uvid.Prije izbijanja španjolskog građanskog rata,u Španjolskoj su bile mnoge bolnice sa mnogo psihičkih bolesnika,a kada je rat izbio bolnice su se ispraznile.Ti neurotični ljudi su se odjednom izliječili.
Samo čovjek koji prizna svoj grijeh nalazi pomoć.Isus Krist je umro za naše grijehe.On je došao da se pozabavi rakom duše.
Psihologija nudi čovjeku bijeg od uvjeravanja da je grešan.Potiče na sebeuzdizanje.
Psihologija koja se nudi kao pomoć Evanđelju je uvreda za Boga!A tko može popraviti bolje auto od onoga koji ga je izumio.I nije li kršćanstvo postojalo dvije tisuće godina bez psihologije?
Na površini izgleda kao da kršćanstvo i psihologija imaju nešto zajedničko,ali kao dva velika drveta,na vrhu nešto su slični,ali u korijenu su potpuno različiti.Čak ako psiholzi i imaju nekakvu istinu,Bog ne želi da kršćane savjetuju bezbožni ljudi,iako profesionalci.Bog smatra da zreli kršćani mogu savjetovati druge.Razmislite o ovome:Gospod Isus nije koristio psihologiju,Pavao i apostoli nisu ju koristili.Pavao je odbacio svjetsku mudrost i ovisio o sili i poruci križa,za život i posvećenje,da bi Gospodin dobio čast,a ne čovjek.
Pavao nam napominje da pazimo da nas nitko ne zavede ispraznom filozofijom i tradicijom ljudi.
Gospod Isus napominje:Dođite k meni svi koji ste opterećeni,i ja ću vam dati odmor.
Dali će psiholozi poslati ljude Kristu?
Jedna sestra je posvjedočila:"Imala sam teret,ali nikada nisam došla Isusu sa tim,nisam mogla naći odmor.Uvijek sam išla ljudima da nađem pomoć.Ali Matej 11.28 me oslobodilo!Ne trebam tražiti pomoć ljudsku,jer uvijek trebam ići Gospodinu sa svojim bremenom."
Evo što je jedan bivši psihopatolog rekao:"Dobio sam svoju diplomu psihologije,moja specijalnost je bila psihopatologija,ali nakon tri godine,kada sam se pokajao za svoj grijeh i sreo sam Isusa Krista.Uvidio sam koliko je pogrešno vjerovanje o mentalnim bolestima.Oni "kršćani"koji vjeruju i to uče,trebaju se pokajati,jer uče humanizam koji je u suprotnosti sa Riječju Božjom.A Gospod Isus je rekao da otpad dolazi kada se ignorira Pismo.i ne postoji definicija "kršćanska psihologija",kao što i ne postoji definicija "kršćanski preljub".
Dali vidite psihologiju kao prevaru?Poznam jednog psihologa koji radi u Federal Mental Home u Kanadi,23 godine.Priznao je da nije vidio jednog pacijenta kojeg je psihologija izliječila.
Psihologija pomaže napraviti bolesnu naciju.Pomaže u sprečavanju pravde i odgovornosti.Psihologija je pomogla društvu da okrive okolinu,a ne čovjekovo srce.
Moja želja je da vidim ljudsku filozofiju promjenjenu slavnim evanđeljem.Biblija je "teška"medicina,stavlja mač na put ponosnih,samovoljnih,ali svakako proizvodi lijek,transformirajući unutarnju prirodu rukom Božjom.Isus Krist je Divni savjetnik i blagoslovljen je čovjek koji ne hoda po savjetu bezbožnika (Ps.1:1).
srijeda, 14. svibnja 2014.
utorak, 13. svibnja 2014.
Prosuđivanje
Trebamo naznačiti da stihovi u Mateju 7:1-5,su krivo upotrebljavani od nekih vjernika da bi dokazali da nitko ne smije kritizirati i vrednovati nekoga.
U ovo naše vrijeme mrze se iskreni,pogotovo iskreni u teološkim vodama,i tako se bježi od konfrontacije.
Članovi modernog društva,uključujući mnoge kršćane,izbjegavaju sučeliti se sa onim što je dobro ili loše.
Mnogi radije govore o sveopćoj ljubavi,kompromisu,ekumenizmu,i jedinstvu.
Modernoj religioznoj osobi to su jedine doktrine vrijedne bavljenja,i sve druge doktrine su konflikti,i za takvu osobu moraju biti žrtvovane.
John MacArthur
U ovo naše vrijeme mrze se iskreni,pogotovo iskreni u teološkim vodama,i tako se bježi od konfrontacije.
Članovi modernog društva,uključujući mnoge kršćane,izbjegavaju sučeliti se sa onim što je dobro ili loše.
Mnogi radije govore o sveopćoj ljubavi,kompromisu,ekumenizmu,i jedinstvu.
Modernoj religioznoj osobi to su jedine doktrine vrijedne bavljenja,i sve druge doktrine su konflikti,i za takvu osobu moraju biti žrtvovane.
John MacArthur
četvrtak, 8. svibnja 2014.
Religija kao mekani jastuk
Isus Krist je jasno govorio ljudima koji su mislili postati učenicima,upozoravao da pažljivo izračunaju koliko će ih to stajati.
"Tko od vas,kad hoće da sagradi kulu,najprije ne sjedne da proračuna trošak,dali ima čim dovršiti?Da mu se nebi,kad postavi temelj a ne mogne dovršiti,počeli rugati svi koji ga vide:Ovaj je čovjek počeo graditi,a nije mogao dovršiti!"Luka 14:28-30
John Stott je o tim stihovima veoma pronicavo napisao:
Kršćanski je krajolik posut ruševinama napuštenih,napola izgrađenih kula,ruševinama onih koji su počeli graditi,ali nisu mogli dovršiti.Jer na tisuće ljudi još uvijek ignorira Kristovo upozorenje i počinju ga slijediti, a da nisu najprije malo zastali i razmislili o cijeni tog pothvata.
To je dovelo do velike sramote današnjeg kršćanstva,takozvanog nominalnog kršćanstva.
U zemljama u kojima se kršćanska civilizacija raširila mnogi su se ljudi prekrili ćudorednim,ali tankim premazom kršćanstva.Dopustili su sebi da se donekle uključe,dovoljno da ih se zbog toga poštuje,ali nedovoljno da im postane neugodno.Njihova je religija jedan veliki mekani jastuk koji ih štiti od teških životnih neugodnosti,mijenjajući svoje mjesto i oblik kako bi im bio po volji.
Ne traba nas stoga čuditi što cinici govore o licemjerima u crkvi te religiju otpisuju kao pribježište.
"Tko od vas,kad hoće da sagradi kulu,najprije ne sjedne da proračuna trošak,dali ima čim dovršiti?Da mu se nebi,kad postavi temelj a ne mogne dovršiti,počeli rugati svi koji ga vide:Ovaj je čovjek počeo graditi,a nije mogao dovršiti!"Luka 14:28-30
John Stott je o tim stihovima veoma pronicavo napisao:
Kršćanski je krajolik posut ruševinama napuštenih,napola izgrađenih kula,ruševinama onih koji su počeli graditi,ali nisu mogli dovršiti.Jer na tisuće ljudi još uvijek ignorira Kristovo upozorenje i počinju ga slijediti, a da nisu najprije malo zastali i razmislili o cijeni tog pothvata.
To je dovelo do velike sramote današnjeg kršćanstva,takozvanog nominalnog kršćanstva.
U zemljama u kojima se kršćanska civilizacija raširila mnogi su se ljudi prekrili ćudorednim,ali tankim premazom kršćanstva.Dopustili su sebi da se donekle uključe,dovoljno da ih se zbog toga poštuje,ali nedovoljno da im postane neugodno.Njihova je religija jedan veliki mekani jastuk koji ih štiti od teških životnih neugodnosti,mijenjajući svoje mjesto i oblik kako bi im bio po volji.
Ne traba nas stoga čuditi što cinici govore o licemjerima u crkvi te religiju otpisuju kao pribježište.
utorak, 6. svibnja 2014.
Dva puta
Jedan put je širok i otvoren,a drugi težak i tijesan (Mt.7:14).Psalam 1.također govori o ta dva puta:Jahve zna put pravednih,a propast će put opakih.Izbor je isti koji je oduvijek bio:ili širok i napučen put bezbožnika ili uzak put pobožnih.
Široki je put svakako lakši.Na njemu nema opasnosti.Dovoljno je širokogrudan za one koji žele kušati moralni švedski stol koji se nudi mnoštvu na tom putu.Možete jednostavno šetati i lutati.Gotovo da nema ograničenja,ograda ili granica.Tolerirat će vam se ama baš svaki grijeh,samo trebate govoriti da ljubite Isusa.Ili biti religiozni.Ili što god drugo želite biti.
Taj put ne zahtijeva nikakav karakter.Možete biti poput ribe koja plovi nizvodno,nošena strujom.To je riječnikom poslanice Efežanima"način ovoga svijeta"Efež.2:2.
To je put koji se čini čovjeku prav,a na kraju vodi k smrti (izreke 16:25).
Božji način je ograničena cesta,uzak put koji vodi uživot.Tu nema mjesta ni za kakvo skretanje niti za samovoljno mnoštvo.
Međutim,Isus ne traži mnoštvo,već traži i spašava samo one koji znaju da su izgubljeni.Gospodin nije htio da ga ljudi nepromišljeno odluče slijediti,prethodno ne zbrajajući trošak.Isto tako,nije nužno pozivao žarko zainteresirane tragaoce da uskoče u njegova kola.Zapravo nam se čini da je potencijalne sljedbenike često poticao na odvraćanje od sebe.
Luka 14:25-27,33 opisuje nam kako je Isus postupao sa laskavim mnoštvom koje ga je posvuda slijedilo.Gospodin čini uski put krajnje teškim,jer od onih koji ga stvarno žele slijediti zahtijeva da izađu iz mnoštva i uzmu križ,sredstvo mučenja i smrti.
Oni na uskom putu trebali bi očekivati progonstvo.Teško je hodati tim uskim putem bosonog.Nije to cvijetna poljana,već težak put.No,Isus svoj put nikada nije prikazao kao lakši izbor za slabašne duše klecavih koljena.
Kada osoba postane kršćaninom,ona tada i na tome mjestu objavljuje rat paklu,a pakao uzvraća udarac.Nasljedovanje Krista može vas koštati života.Strašljivci spremni na kompromise ne trebaju se prijaviti.
Čini li se to strašnim putem za putovanje?Ne.Sam Krist nas vodi i daje snagu potrebnu za dolazak na cilj.
Široki je put svakako lakši.Na njemu nema opasnosti.Dovoljno je širokogrudan za one koji žele kušati moralni švedski stol koji se nudi mnoštvu na tom putu.Možete jednostavno šetati i lutati.Gotovo da nema ograničenja,ograda ili granica.Tolerirat će vam se ama baš svaki grijeh,samo trebate govoriti da ljubite Isusa.Ili biti religiozni.Ili što god drugo želite biti.
Taj put ne zahtijeva nikakav karakter.Možete biti poput ribe koja plovi nizvodno,nošena strujom.To je riječnikom poslanice Efežanima"način ovoga svijeta"Efež.2:2.
To je put koji se čini čovjeku prav,a na kraju vodi k smrti (izreke 16:25).
Božji način je ograničena cesta,uzak put koji vodi uživot.Tu nema mjesta ni za kakvo skretanje niti za samovoljno mnoštvo.
Međutim,Isus ne traži mnoštvo,već traži i spašava samo one koji znaju da su izgubljeni.Gospodin nije htio da ga ljudi nepromišljeno odluče slijediti,prethodno ne zbrajajući trošak.Isto tako,nije nužno pozivao žarko zainteresirane tragaoce da uskoče u njegova kola.Zapravo nam se čini da je potencijalne sljedbenike često poticao na odvraćanje od sebe.
Luka 14:25-27,33 opisuje nam kako je Isus postupao sa laskavim mnoštvom koje ga je posvuda slijedilo.Gospodin čini uski put krajnje teškim,jer od onih koji ga stvarno žele slijediti zahtijeva da izađu iz mnoštva i uzmu križ,sredstvo mučenja i smrti.
Oni na uskom putu trebali bi očekivati progonstvo.Teško je hodati tim uskim putem bosonog.Nije to cvijetna poljana,već težak put.No,Isus svoj put nikada nije prikazao kao lakši izbor za slabašne duše klecavih koljena.
Kada osoba postane kršćaninom,ona tada i na tome mjestu objavljuje rat paklu,a pakao uzvraća udarac.Nasljedovanje Krista može vas koštati života.Strašljivci spremni na kompromise ne trebaju se prijaviti.
Čini li se to strašnim putem za putovanje?Ne.Sam Krist nas vodi i daje snagu potrebnu za dolazak na cilj.
nedjelja, 4. svibnja 2014.
Tradicija
Matej 15:3
Isus im reče:Zašto ukidate Božju zapovijed zbog svoje tradicije?
Povijest se i danas ponavlja.Ljudima je draže držati se tradicije i pravila nego da ugode Bogu i Njegovoj Riječi.Koliko smo daleko ustvari od orginala?Što se treba desiti da bi spoznali što Bog želi od nas?
Ako smo iskreni već znamo odgovor.
Isus im reče:Zašto ukidate Božju zapovijed zbog svoje tradicije?
Povijest se i danas ponavlja.Ljudima je draže držati se tradicije i pravila nego da ugode Bogu i Njegovoj Riječi.Koliko smo daleko ustvari od orginala?Što se treba desiti da bi spoznali što Bog želi od nas?
Ako smo iskreni već znamo odgovor.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)