četvrtak, 8. svibnja 2014.

Religija kao mekani jastuk

Isus Krist je jasno govorio ljudima koji su mislili postati učenicima,upozoravao da pažljivo izračunaju koliko će ih to stajati.
"Tko od vas,kad hoće da sagradi kulu,najprije ne sjedne da proračuna trošak,dali ima čim dovršiti?Da mu se nebi,kad postavi temelj a ne mogne dovršiti,počeli rugati svi koji ga vide:Ovaj je čovjek počeo graditi,a nije mogao dovršiti!"Luka 14:28-30

John Stott je o tim stihovima veoma pronicavo napisao:

Kršćanski je krajolik posut ruševinama napuštenih,napola izgrađenih kula,ruševinama onih koji su počeli graditi,ali nisu mogli dovršiti.Jer na tisuće ljudi još uvijek ignorira Kristovo upozorenje i počinju ga slijediti, a da nisu najprije malo zastali i razmislili o cijeni tog pothvata.
To je dovelo do velike sramote današnjeg kršćanstva,takozvanog nominalnog kršćanstva.
U zemljama u kojima se kršćanska civilizacija raširila mnogi su se ljudi prekrili ćudorednim,ali tankim premazom kršćanstva.Dopustili su sebi da se donekle uključe,dovoljno da ih se zbog toga poštuje,ali nedovoljno da im postane neugodno.Njihova je religija jedan veliki mekani jastuk koji ih štiti od teških životnih neugodnosti,mijenjajući svoje mjesto i oblik kako bi im bio po volji.
Ne traba nas stoga čuditi što cinici govore o licemjerima u crkvi te religiju otpisuju kao pribježište.

Nema komentara:

Objavi komentar