Znao sam da moj put neće biti posut ružama,da me mase koje kliču neće pozdravljati i okruniti me,da ću morati hodati po vjeri,a ne po gledanju,da ću morati biti vjeran čvrsto se držati onoga što mi je Bog dao,da ću morati i dalje moliti,kada će se činiti da je nebo zatvoreno i da Bog ne sluša,da ću se morati radovati u nevoljama i proslavljati svoga Gospodina i u ognju.
Osjećao sam da moram ostati vruć kad su drugi hladni,da moram stajati sam kad drugi bježe,da ne smijem uzimati čovjeka za primjer,ali da sam uvijek moram tražiti biti primjer svima drugima,da se moram čuvati mamaca svijeta,buntovništva,prohtjeva tijela i đavolje volje;da ne smijem postati uvredljiv,ciničan,sumnjičav,gord,nego posjedovati ljubav koja ne misli zlo,nego sve podnosi,svemu vjeruje,svemu se nada,sve trpi i nkada ne iznevjeri;
da ne smijem biti zaveden laskanjem,niti preplašen od mrkih pogleda.
Osjećao sam da moram druge cijeniti više od sebe,davati veću čast drugima nego sebi,ne tašto misliti o sebi da sam mudar,ne si dozvoliti da se stopim sa masom,da moram biti sam,da moram stajati na vlastitim nogama,ispuniti vlastiti zadatak,nositi vlastitu odgovornost,odgovarati,na kraju krajeva,za svoju vlastitu dušu te opstati ili propasti kad se Knjige na sudu otvore i primim izvješće o meni.
S.Brengle
Nema komentara:
Objavi komentar